|
|
| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zovem se Branko. Iz Osjeka sam i na ovom blogu ću pisati o duhovnosti. Ovaj blog kao i još pet blogova koje uređujem imaju jedini smisao, a to je da su svi usmjereni na slavljenje Gospodina! Vjerujem da ćete i ovaj podržati svojim posjetama i komentarima! Dobrodošli i Bog vas blagoslovio! Don Branko.
e-mail: DonBranko
| Powered by eSnips.com |
| Powered by eSnips.com |
Vapaj golgote
Vapaj Golgote blog o duhovnosti!
Karizmatizam
Blog o karizmatizmu!
Križ života
Križ života blog o duhovnosti!
Hrvatski Domobran
Hrvatski Domobran blog o duhovnosti!
Riječ života
Ruječ života blog o duhovnosti!
Blog.hr
Blog servis
Ništavnost ženidbe
Stranica o ništavnosti ženidbe
Radio Marija program uživo
HKR program uživo
Web Bublija
Časoslov
MOLITVE
Naš put
Kriste hvala Ti
Pater Luka Rađa
ŽUSK-Sisak
Barbarella
zarsipozvaomene
ZA DOMOVINU I KRISTA
agape ofcica
spasi nas
betanija
zrno gorusice
more nade
mladen
ani
don Branko
sve-mirac
Vicko
Evanđelje u molitvama
prodotes
Sveci
mp3 NE BOJ SE
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
HRVATSKA REPUBLIKA
SAVEZNA BiH
Dajemo Ti Hvalu!
Boomp3.com
Drvo Križa!
Boomp3.com
Kao Marija Isuse!
Boomp3.com
U Božjim očima
Boomp3.com
Diva Grabovčeva
Boomp3.com
Zovemo Te!
Boomp3.com
| Powered by eSnips.com |
Poruka, 25. travnja 2009.
“Draga djeco! Danas vas sve pozivam da molite za mir i da ga svjedočite u svojim obiteljima kako bi mir postao najveće blago na ovoj nemirnoj zemlji. Ja sam vaša Kraljica Mira i vaša majka. Želim vas povesti putem mira koji dolazi samo od Boga. Zato molite, molite, molite. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
...na http://www.dva2srca.blog.hr/ mozhete i vidjeti video i poslushati pjesmu,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Radost u polju, čisto jutro blista,
budi se vrelo mirisne vedrine,
u znaku križa, sa četiri lista,
širi se srce mlade djeteline.
* * * * *
U sjeni vjere srca se lome,
u bolu cvjeta Kristova rana,
Zemljom se množe nevjerne Tome
od onog jutra do onog dana.
* * * * *
Smilje se brdom množi,
Majčinih duša znamen,
dok njima vatru loži,
pronose vjere plamen.
* * * * *
Prosu se jutro novo
kroz oblak iznad griža,
to Srce Isusovo
rasipa ljubav s križa.
* * * * *
Bude se duše iz sna,
zvonima zanjihane,
davno zaspala pjesma
svraća u moje dane.
prenijeto sa: http://www.medjugorskiglas.blog.hr/
Dragi moji,
MolimVas za veliku, veliku uslugu -
uzmite minuticu vremena i proitajte ovaj tekst i ukoliko ste u mogunosti, pomozite.
Najmanje sto mozete napraviti je proslijediti ovu poruku na sto je moguce vise adresa.
Hvala unaprijed!
Prica o Luki
Znate li kako je imati 14 godina?
Znate li kako je imati 14godina i imati tumor?
Ne moci voziti bicikl, ici u skolu, igrati se, "divljati" po skolskim hodnicima, skijati ili
trcati...?
Luka Cehulic zna.
Luka je ucenik 8.b razreda osnovne kole "Granesina" i boluje od Ewingova s arkoma , iste
bolesti koja jepogodi la TerryjaFoxa i Anu Srsen.
Od 2005 lijeci se na Klinici za djecje bolesti u Zagrebu, gdje je prosao brojne,najvece bolne
pretrage i kemoterapije.
Trenutno se zbog svog krhkog zdravstvenog stanja nalazi u bolnici na terapiji, gdje prima
lijek AVASTIN cija jedna, njemu potrebna doza iznosi cak 14 000 kuna. Iako je tesko bolestan, Lukin
duh se ne predaje
- optimizam i vedrina ovog malog junaka njegovo su oruzje u borbi za ono sto mi ostali,
uzimamo zdravo za gotovo.
Ozdraviti i zivjeti normalnim zivotom cetrnaestogodinjaka za Luku je najveca i jedina zelja.
Zelja koju mu svi mi mozemo pokusati ostvariti - pomoci mu u lijecenju i nabavi lijeka koji mu je
nuzno potreban.
Ukoliko ste u mogucnosti financijski pomoci Luki,najljepse Vas molim da to ucinite na ziro
racun njegove majke Melite Cehulic pri
ERSTE STEIERMAERKISCHE BANK broj2402006 -1031262160 - 3101496733
ili se mozete obratiti direktno Lukinoj mami Meliti na broj mobitela:
098/783-649.
Neka od Lukinih razmisljanja:
"...Kazu da smo posebni, heroji, ali nitko nas nije pitao zelimo li to biti. Bog zna sto cini
i zasto, zato ja "trcim"maraton nade jer zelim stici na cilj i ozdraviti. Smijem se, druzim i ucim
koliko mogu jer jednog dana bit cu dobro i ponovno ce me veseliti svako jutro. Otici cu u Pariz i
posjetiti Disneyland , a onda cu zagrijati skolsku klupu i postati netko."
Najiskrenije i od srca se u Lukino ime zahvaljujemo svima koji ce mu na bilo koji naicn pomoci
da ozdravi.
Najmanje sto svako od nas moze uciniti je poslati ovu poruku na sto vise adresa u svom imeniku
i tako pomoci Luki da ostvari svoje snove i postane netko!
Sandra Jelic
Duhovni program vlč. Zlatka Suca
Mali Lošinj, Ćunski 13.-15. veljače 2009.god.
- program je interdisciplinaran, sudjeluje i dr. spec. psihijatar i
dr. spec. pedijatar
Krunica Božanskog milosrđa.
Nemojte mi molim vas zamjeriti metodologiju mog govora. Ako povisim
ton, nemojte mi zamjeriti. Ako mi i zamjeriš, pitaj se što te tu
vrijeđa? Da li ton ili istina.
Slušajte me vrlo kritički. Imate pravo misliti, pitati i tražiti
odgovore. Ono što vam govorim, pustite neka se kisa u vama, neka bubri
. .
Ti si ti. Sa svim svojim grijesima, teretima, ovisnostima,
navezanostima, manama. Da sada umreš ništa se ne bi promijenilo po
pitanju tebe samog. Onakav kakav si sada bio bi u vječnosti. Jedino,
igra se drukčija igra. Dosad smo igrali šah a odsada igramo monopol.
Mijenjaju se i pravila igre. Druga su pravila, ali suigrači ostaju
isti. Ostaješ ti i Bog, ti i Istina, ti i Ljubav.
Primjer. Jedan čovjek, kroner, alkoholičar, koji je doživio iskustvo
kliničke smrti.
Udario me je auto, bio sam mrtav pijan, i promatrao sam sve "od gore".
Duša mi se odvojila od tijela i poša je gore . . .Promatrao sam ljude
koji su mi prišli, pipali su mi bilo, tražili su dokumente po mojim
džepovima . . .Odjednom je stigla Hitna pomoć . . Našao sam se u
krevetu . . Promatram liječnike koji me pokušavaju oživjeti . . Jedan
elektrošok, drugi elektrošok, i treći kada sam se probudio!
I vlč. Zlatko znate što je najzanimljivije? Cijelo to vrijeme dok sam
bio "gore", ja se nisam pitao gdje je Bog, kakav će biti naš susret,
kada ću vidjeti nebo? Ja sam se samo pitao gdje je alkohol, kako do
boce? Kako popiti gutljaj alkohola?
I eto vam pakla. Ne morate ga izmišljati. Kraljevstvo je Božje među
vama. Nekome je život na zemlji raj, nekome čistilište, nekome pakao.
Ovisi čemu si povjerovao. Sve ostaje isto kad umrete. Nosite sa sobom
vaše ovisnosti, grijehe, terete . . .
Nije nimalo svejedno u kakvom si okruženju rastao. Jesi li bio
zlostavlja, fizički ili psihički? Jesu li te vrijeđali? Jesu li te
ponižavali? Jesu li te tukli? Vikali na tebe? Jesi li iskompleksiran?
Jesi li možda janje čija je vuna zapela za žicu? Gdje si zapeo? Što
te je zablokiralo? Što te je sputalo i nemaš radost i slobodu u sebi?
Da li si sretan?
Možda si janje koje se uspjelo istrgnuti iz žice, ali je u vuni ostalo
bodlji koje sada treba nježno izvaditi van.
Primjer iz Evanđelja (Mk 6, 35) Prvo umnažanje kruha.
Isus kaže učenicima: "Dajte im vi jesti!"
Da vi, što vi nudite jedni drugima? Što danas roditelji nude djeci?
Muž i žena jedno drugome? Prijatelji međusobno?
Samoća.
Želim da osjetiš samoću. U samoći Bog progovara. Zašto ljudi ne vole
samoću? Jer kad si sam, iz tebe izlaze tvoje frustracije, tvoji
strahovi, boli, požude, ono što te tišti, ono što te sapinje.
Ako nisi sam u srcu sretan, ako su ti za sreću potrebni ljudi, nečije
mišljenje, tada si jako bolestan čovjek a da možda nisi ni svjestan.
Čitali smo Evanđelje, čitamo, čujemo se ali se ne slušamo. Kakvi su
nam prijemnici srca? Kakvi su nam prijemnici srca za Božju riječ, za
bližnjega? Ljudi čuju ono što nose u sebi.
Kod čitanja Evanđelja ljudi čuju ono što nose u sebi.
Rak.
Bio sam u Chicagu prije 7 god. na Institutu za istraživanje raka.
Pitao sam specijalistu što je rak? Koji su uzroci raka? Rak je kada se
stanice poremete, nastane disharmonija u organizmu . . Uzroci:
1. Grižnja
2. Stres
3. Kemikalije, radijacija
Evo, i medicina potvrđuje duhovni uzrok. Što to čovjeka grize? Što te
jede iznutra?
Ljudi, hranite se nezdravo. Pijete previše. Imamo sve šire ceste, a
sve uže vidike.
Bog vam je oprostio kada ste se ispovijedali, kada ste se pokajali,
ali neki nisu sami sebi oprostili. Ne mogu si oprostiti. Neki grijeh
iz prošlosti još ih grize i stalno ga ponavljaju na Ispovijedi. Neke
majke godinama iznova ispovijedaju da su napravile abortus. Ljudi se s
takvom sumnjom i nevjerom ubijaju, nisu ni svjesni kako se tiho
ubijaju, mnogi od vas su autodestruktivni, ne vole same sebe, mnogi
sami sebe i mrze.
Osjetim tko je doista dostojan za pričest, tko nije. Ali ja sam kao
svećenik dužan svakome dati pričest. Nekome je na blagoslov nekome na
prokletstvo.
Pjevali smo pjesmu herojima kornatske tragedije - "Pada noć"
Što je vjera?
Vjera je nesigurnost. Ne sigurnost. Sigurnost je uvjerenje a to je
različito od vjere.
Primjer Marije kada je rekla Anđelu Gabrijelu: "Neka mi bude". S tim
riječima ona si je potpisala smrtnu presudu. U ono vrijeme ostati
trudna bez muža značilo je da će te kamenovati. I Josip je posumnjao.
Htio ju je napustiti. I bog je morao u snu intervenirati da ju ne
otpusti jer nosi Sina Božjega.
Vjera je traženje, ne nalaženje.
Vjera je otvorenost! Otvorenost za novo. Biti otvoren poticajima duha
. . Boga ne možete staviti u epruvetu.
Postoje različiti putovi do Boga. Tri (3) su izvora:
1. Isus, Duh Sveti, Majka Božja, neki svetac, anđeli . .
2. Čovjek
3. Priroda, znanost . .
Život bez vjere je nemoguć. I ateisti vjeruju. I oni vjeruju u nešto.
Vjeruju u ispravnost svoga auta, vjeruju da će sretno stići na posao,
vjeruju da će se ujutro probuditi, da će sutra popiti kavu . . . Ali,
vjerovati da će dijete - invalid ozdraviti, e to je već nadnaravni
pristup vjeri.
Komunizam - idolopoklonstvo. Njihova vjera je izmislila Goli otok.
Tito je bio veliki vjernik, Hitler također, oni su čvrsto vjerovali u
svoje ideje.
Voljeti svjesno (npr. djecu) - voljeti nesvjesno (npr. Boga)
Vjerovati svjesno - vjerovati nesvjesno
Činiti svjesno - činiti nesvjesno
Kad vidiš očigledno djelovanje Boga, vidiš da je netko čudesno
ozdravio, vidiš da se netko čudesno promijenio, i zbog svoje oholosti
zaniječeš da je to djelo Božje, tada je to grijeh protiv Duha Svetoga.
Niječeš zapravo postojanje Boga.
Primjer iz Evanđelja. (Mk 6, 6) Isus se u Nazaretu čudio nevjeri
naroda. Nije mogao u Nazaretu činiti čuda jer ljudi nisu imali vjere.
I vidjeli su ozdravljenja ali svejedno nisu vjerovali . .
Primjer iz Evanđelja. (Mk 7, 24) Žena Kananejka - Isusov grubi
odgovor. To je bila žena koja nije bila izraelka, nije bila Isusove
nacionalnosti. Zašto je Isus na prvi čas bio suzdržan da joj pomogne?
Htio ju je isprovocirati. Htio je iskušati njezinu vjeru. Kvantum
vjere mora biti zadovoljen, minimum vjere mora izaći iz nas, potrebno
je da i mi vjerujemo da bi se dogodilo čudo i ozdravljenje.
Primjer iz Evanđelja (Mt 8, 5) Stotnik i njegov sluga. Stotnik je bio
veleposjednik, ekonomski i politički jaka osoba. " . . samo reci riječ
i ozdravit će sluga moj . .". Isus mu odgovara: "Velika je vjera
tvoja". Sluga nije znao gdje je stotnik, nije znao da je išao kod
Isusa. Sluga nije vjerovao ali stotnik je. Ako nemaš ti vjeru, ima
netko drugi umjesto tebe i dogodit će se . . .
Dat ću vam hranu ali si apetit morate sami izmoliti. Dat ću vam
koncentrat, a sami ga razvodnite kako želite . . .
Govor dr. med.spec. psihijatar
"Kad se dovedemo u sklad, ravnotežu, prestajemo projicirate na druge
ono što sami u sebi nosimo: krivnju, osudu, kritiku, ljubomoru . . ."
Govor dr. med.spec. pedijatar
"Život počinje od začeća. Od začeća dijete osjeti je li željeno ili
nije, je li ljubljeno ili nije. Djeca koja nisu osjetila ljubav u
prenatalnom razdoblju u pubertetu postanu frustrirana, promiskuitetna,
sklona porocima, ovisnostima . .
Ljubav kojom smo ljubljeni u djetinjstvu, ona nas određuje. Nije
svejedno ako su nas vrijeđali, proklinjali, ušutkivali . . .
Oči su ogledalo duše - Roditelji, gledajte svoju djecu u oči, tada
djetetova duša titra i stvara osjećaj sigurnosti oko sebe.
Roditelji koji imaju dijete-invalida, osjetili su neizmjernu ljubav
davanja i žrtve, stekli su bogatstvo duše
Istraživanje pokazalo zanimljivost: Sestre koje su radile kao
medicinske sestre primijetile su da bebe nedonoščad koja su umirala u
bolnici, imaju uplašen izraz lica, promatrale su kako se grčevito bore
za zrak, za život u umiru s nemirom. Tada su počele krstiti istu
skupinu bebica i opazile su čudesnu razliku, bebice koje su bile
krštene prije smrti umirale su blaženije i blagoslovljeno s mirnim izrazom lica."
Oprezno sa željama! Pazi što išteš od Boga. Ako moliš za nešto što se
kosi s voljom Božjom i bi ti dano/dopušteno, nemoj se onda žaliti ako
ti bude gore od prvoga.
Pr. Majka imala kćer koja je bila na samrti. Nikako nije mogla
prihvatiti gubitak kćeri, silno se zauzela za njezino ozdravljenje. I
kćer je ozdravila. Nedugo nakon toga kćer se odala neurednom načinu
života tako da je osramotila cijelu obitelj i majka se pokajala jer je
rekla da je bilo bolje da je onda umrla . . . Ne znamo što je bolje za
nas . .
Primjer mudrog starca. Ispričao sam ga kada sam gostovao kod Mirjane Hrge.
Mudri starac imao konja . . konj pobjegne i selo kaže: Ajme nesreća .
. , a mudri starac: Sreća ili nesreća, a tko to zna?
Vrati se konj s krdom drugih konja!! Selo kaže: Ajme sreeća! A mudri
starac: Sreća/nesreća, a tko to zna?
Sin jedinac išao pripitomiti jednog od konja i padne! Selo kaže:
Neeesreća . . , a mudri starac: Nesreća/sreća, a tko to zna?
Zaratilo se te su regrutirali sve sposobne i zdrave dečke a sina od
mudrog starca poštedjeli . .Selo kaže: Sreeeća . . . a mudri starac:
Sreća/nesreća, a tko to zna?
Molitva.
Postoje tri (3) vrste molitve:
1. Verbalna
2. Meditativna
3. Kontemplativna
Djeca su po rođenju pravi molitelji, ponekad pravi mistici, a mi
odrasli ih učimo kako moliti i to često na pogrešan način. Mnogi ne
znaju moliti.
Primjer. Hodanje. Da bi naučio hodati trebaš izudarati koljena. Hodamo
kako su nas naučili. Da su nas naučili hodati četveronoške hodali bi
četveronoške i mislili bi kako je to ispravan hod. Tako je is molitvom
. .
Uzet ćemo primjer: Znak križa.
1. prekrižit ćemo se kako se inače križamo, kako se velika većina
ljudi križa.Prekrižili se i izgovorili u ime Oca i Sina . . .. -
verbalan način
2. Sada ćemo maknuti sve što nam smeta. Maknite sa sebe torbe, jakne .
. Udobno se smjestite ..., zatvorite oči (zatvaranjem očiju mehaničkim
putem odvojili smo se od materijalnog svijeta za 40% . Polako učini
znak križa na način da si svjestan ruke, čela prsiju i svetog imena
kojeg izgovaraš. Posvijesti si da se križaš u ime Onoga koji je sve
stvorio, koji daje život svakom stvorenju, čije ime daje da tvoje srce
kuca i čije ime daje da ti krv teče organizmom . . Slušaj se dok se
križaš, slušaj izgovor imena Otac, Sin, Duh Sveti. Riječi imaju moć.
Pazi kako izgovaraš sveto ime Boga; neke religije zabranjuju
izgovaranje imena Bog. Kad je Mojsije pitao Boga kako mu je ime, Bog
je odgovorio: Ne pitaj me za ime jer je sveto . . , tek u osobi Isusa
Krista Bog je objavio svoje ime. - meditativan način križanja
3. zamislite sada invalidnu osobu, koja nema ruke, nijema je, gluha i
umobolna. Kako će se ona prekrižiti? Da li je za molitvu potreban
pokret? Nije. Da li je potreban glas? Nije. Da li je potreban razum?
Nije.
Potrebno je srce.Samo srce. Posvijesti si da imaš ruku. Imam ruku.
Posvijesti si da imaš čelo. Imam čelo. Posvijesti si . . . i u srcu
učini znak križa, bez pokreta, bez riječi . . - kontemplativan način
Znanstvenici su otkrili da u mozgu postoji centar za duhovnost. Ne
religiju, već duhovnost. Ne treba nam
religija, treba nam srce koje ljubi . . .
Meditacija
Udobno se smjesti i opusti. Zatvori oči, posvijesti si ruke, noge . .
. Osjeti disanje, hladan zrak ulazi, topao
Zrak izlazi . . Zamisli se u Isusovom vremenu prije 2009.godina . .
Nalaziš e na Golgoti ispred križa . . .klečiš između Marije i Ivana i
promatraš . . .promatraš svoga Isusa . . gledaš mu lice . . .gledaš
mu izraz lica . . .što vidiš na Njegovom licu? . . .vidiš mir . . .
Gledaj svoga Isusa, gledaj ga ravno u oči . . . I slušaj Njegove
posljednje riječi . . . (tvoje ime) Evo ti Majke . . .
(tvoje ime) žedan sam . . . Bože moj zašto si me ostavio . . .
Isusa skidaju s križa . . Gledaš kako ga skidaju s križa . . . vade mu
klin iz desnog zapešća . . . iz lijevog zapešća . . . . i nose Ga . .
. nose Ga . . . tebi u krilo . . . Zagrli svoga Isusa . . Zagrli Ga .
. čvrsto Ga stisni . . . i poljubi . . .poljubi Ga . . . .
Sada je uskrsnuo! Uskrsnuo je. . . sada je sve novo . . .i reci Mu .
. .Uskrsli Isuse sada Ti poljubi mene . . . poljubi moje rane . . moje
boli . . .moje strahove . . .moje komplekse . . .moju nevjeru . . .
Poljubi moje bližnje . . . moje pokojne . . . ljubi ih . . . .Amen
Popodnevni zadatak.
Dobro se najesti i odspavati. Otići zatim u prirodu i osluškivati . .
Možda će galeb preletjeti . . možda će neka pčelica zazujati . .
.možda će se Bog objaviti . .
Kontemplativna molitva
U Evanđelju je zapisano da bez prestanka molimo. Po kontemplativnoj
molitvi se događaju velike promjene, kao što je trava zelenija iz dana
u dan i dođe proljeće, tako se po kontemplativnoj molitvi događaju
velike promjene u nama. Rasteš . . Neki će ljudi jednostavno otpasti
iz tvojeg života . . . Nema osuđivanja drugih već samo prosuđivanje.
Dobiva se sasvim druga percepcija - buktinja ljubavi. Ono što vam je
do prekjučer predstavljalo veliki problem sada će vam se činiti
smiješnim . .
Primjer. Stakalce
Dok ga gledamo čini nam se da je čisto, ali kad ga primaknemo svijeći
vidimo da je prljavo, kada ga primaknemo električnom svjetlu vidimo da
je još prljavije, a kada ga primaknemo suncu još je prljavije . . .
Duh nam uvijek može biti čišći i ljepši, uvijek idemo naprijed, nema
stagniranja . .
Čežnja za Bogom je najveća patnja.
Organ za molitvu je srce.
Kako probuditi srce?Zamislite pretilu osobu i njezinu srce. Ono kuca
ali teško. Treba maknuti naslage da bi srce kucalo u boljem i življem
ritmu.
Bio sam u Pleterju u Sloveniju u kartuzijanskom samostanu i tražio sam
poglavara da me nauči kontemplativnoj molitvi. Rekao mi je da hoće ali
da 10 god. moram sam tako moliti a tek onda to prenositi ljudima.
Poslušao sam ga i tek sam prije 2 god. grupama počeo govoriti o
kontemplativnoj molitvi. Možete si pogledati i film o životu u
kartuzijanskom samostanu, zove se "Veličanstvena tišina".
U kontemplativnoj molitvi misli ne rade. U meditativnoj molitvi
služili smo se mislima i maštom a u kontemplativnoj molitvi potrebno
je misli potpuno isključiti.
Pomoći ću vam kako da počnete moliti a dalje ćete vi sami . .
Udobno se smjestite. Ništa ne misliti. Zaustavi misli. Diši . . . u
ritmu disanja izgovaraj ime Isus . . .
Za Boga ne postoji vrijeme, postoji samo stanje.
Svijest može biti sveprožimajuća. Kažete moram prestati ovo, ono . .
.Ne morate. Prihvatite svoje demone. Dođite vražići moji:-). Prozrite
vaše demone. Shvatite i posvjestite si koliko vam štete . . .
"Oče oprosti im jer ne znaju što čine" . . . Dosada niste znali . . .
Nemojte donositi odluke na brzinu. Pustite . .
Ozdravljenje.
Postoji trenutno ozdravljenje i postupno ozdravljenje.
Primjer iz Lukina Evanđelja (Lk 18,35) - trenutno ozdravljenje
Primjer iz Ivanovog Evanđelja (Iv 9,1) - postupno ozdravljenje
Post.
Svrha posta treba biti duhovna nakana, npr. Ljubav, djela ljubavi,
milosrđe, molitva . .
Kad si zadnji put rekao/la: Volim te, sretan/a sam što te imam, poznajem . .
Ljubav se ne podrazumijeva, ona se treba izražavati.
Riječi imaju moć, u stanju se preobraziti, liječiti . . .
Ljudi danas krivo poste. Neće jesti meso a najedu se bakalara, lososa
. . potpuno krivo.
Neki uopće ne jedu. Svrha posta nije odmoći organizmu, već pomoći.
Post može biti i trčanje, zdraviji život, nešto što u nama izaziva
borbu i na koncu promjenu.
Duhovna nakana posta može biti: npr. Spasiti obitelj, nečije
obraćenje, za mir u svijetu . .
Tamo gdje si najslabiji postom podebljaj!
Molitva i post - snaga
Nedjeljno čitanje 15.02.2009.
(Mk 1, 40) O gubavcu.
U Isusovo vrijeme, najveće onečišćenje bila je guba nekog rabina.
Povežite riječ guba i gubno. Danas je toliko pogubnih govora/riječi,
pogubnih misli, djela . .
Isus ima vlast dotaknuti gubavca i očistiti ga. Predaj Isusu svoju
gubu, svoju sramotu . . On svoj prst želi staviti u svaku bolest,
Njemu se nijedna bolest duše ili tijela ne gadi . .
Nedjelja je dan sunca.
Pobožnost klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Ljudi kad se vrate s ljetovanja dobivaju komplimente poput: Jao što
imaš lijepu boju, baš dobro izgledaš . .
Tako i oni koji se sunčaju ispred Isusa poprimaju Njegovu boju.
Pročitajte knjigu o redovnici Briege McKenna - "Čudesa se događaju";
dobila je na Klanjanju puno milosti i darova od Gospodina.
--
Sve mogu u Onome koji me jača! Fil 4, 13
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Mat 5, 3
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
ISUSE, UZDAM SE U TE
Uvod o Faustini i molitvi Milosrdnom Isusu
Faustina je iz Poljske. Proglašena je blaženom 1993., a svetom 2000.
Ovu molitvu Isus uči Faustinu kako bi približio ljude svom MILOSRĐU
‘’Duše koje mole krunicu Božanskog Milosrđa, bit će u svojem životu uključene u moje milosrđe, napose u smrtnom času’’
Sv. Faustina Kowalska & krunica Božanskog milosrđa
Isus Faustini:
Obećavam da se duša koja bude štovala ovu sliku –
neće izgubiti.
Već na ovom svijetu obećavam joj pobjedu nad neprijateljima,
Posebno pak u smrtnom času.
Ja, Gospodin, štiti ću je kao svoju čast.
Zrake na slici označuju KRV I VODU koje potekoše iz dubine
mojega milosrđa,
u času kad je moje umiruće srce na Križu bilo kopljem probodeno.’’
Isus… Faustini…: (o blagdanu Božanskog Milosrđa, prve nedjelje poslije Uskrsa)
‘’Kćeri moja, govori cijelome svijetu o mojem milosrđu.
Ja želim da blagdan božanskoga milosrđa bude utočište svih duša, poglavito svih grješnika. Tog dana izlit će se punina mojega milosrđa.
Ja ću izliti čitavo more milosti na duše koje se budu približile tom izvoru.
Tko god e tog dana ispovjedi i pričesti dobit će potpun oprost od grijeha i kazna za grijehe.
Neka se nitko ne boji pristupit k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji.
Želim da se blagdan mojega milosrđa svečano proslavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa.’’
O širiteljima štovanja Božjeg milosrđa:
‘’Duše koje šire štovanje mog milosrđa štitit ću cijeloga života kao što majka štiti svoje dijete, a na smrtnome času bit ću im Spasitelj a ne sudac.
U tom zadnjem času nema druge zaštite osim mojega Milosrđa.
Sretne li duše koja je već za života bila uronjena u moje milosrđe, jer je neće stići pravda.’’
Želiš li milosrđe ili pravdu?
‘’Prije nego dođem kao pravedan sudac, otvorit ću širom vrata svoga milosrđa.
Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa morat će proći kroz vrata pravde.’’
Milosrđem…zadobij MIR…
‘’Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe.
Kaži bolesnom čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnome srcu i ja ću ga obdariti mirom.’’
Obećanje umirućima:
‘’Ako se ova krunica bude molila kod nekog umirućega, ublažit će se gnjev Božji,
A beskrajno milosrđe zagrlit će dušu umirućega, primjenjujući na nju bolne patnje svojega Božanskoga sina.’’
KRUNICA na čast BOŽANSKOG MILOSRĐA
Moli se na običnoj krunici ovako:
Na prva tri zrna moli se: Oče naš Zdravomarijo Vjerovanje
Na velika zrnca: VJEČNI OČE, Prikazujemo Ti Tijelo i krv, Dušu i božanstvo Tvojega preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista Kao zadovoljštinu Za svoje grijehe I grijehe cijeloga svijeta.
Na mala zrnca: Po pregorkoj muci Njegovoj Smiluj se nama i cijelome svijetu
Na kraju krunice (3 puta): Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, Smiluj se nama i cijelome svijetu!
Budi i ti širitelj
Božanskog milosrđa
Pa ovo proslijedi i drugima
ISUSE, UZDAM SE U TE!
http://magnifikat.blog.hr
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
Sjećanje radost budi, još traju slike iste,
ponire duša u plamen ozorja,
zove djetinjstvo rano, kad misli bjehu čiste,
nalik na jutro iznad Međugorja.
Otvorilo se nebo, gledam rođenje svoje,
zanosna pjesma njiše srce klatna,
nad crkvom svetog Jurja prelijevaju se boje,
metalnoguste: srebrna i zlatna.
Rascvjetala se svjetlost, bakrena, modra, žuta,
miluje tijela pod sjenilom hrašća,
umorne kući vraćaš na kraju zemnog puta,
uskrsli Kriste, sjaju Uzašašća;
da skupa s Tobom žive u Izvoru ljepote,
kolijevci duša, kraljevstvu dobrote.
prenijeto sa: http://www.medjugorskiglas.blog.hr/
Čovjek jednom prošaputa Bogu: “Bože reci mi nešto”.
U tom trenutku ševa zapjeva… …ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu: “Bože reci mi nešto”, i grmljavina se prolomi nebom… …ali čovjek to nije primijetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče: “Bože dopusti mi da te vidim”.
Sjajna zvijezda zasja… …ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek: “Bože pokaži mi čudo!”.
I život se rodi… …ali čovjek to ne opazi.
Već razočaran proplaka: “Samo me dotakni i znat ću da si tu”.
Zbog toga Bog spusti ruku i dotače čovjeka… …ali on samo otrese leptira i nastavi.
I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru, napokon…
Prijatelj je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer dolazite k njemu gladni i tražite od njega spokoja.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i bude radosti.
Jer u sitnicama srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
H. Gibran
Ne traži Boga mišlju, u praznini
U kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
I plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. otvori sva čula:
Na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti
A.B. Šimić
Očekuj neočekivano!
Imaj ugodan dan!
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
M I R V A M A ! USKRS 2009
DANI MUKE GOSPODNJE !
Možete li piti kalež iz kojeg ću JA piti…? Mt. 20,22
OČE MOJ ! AKO JE MOGUĆE, NEKA ME MIMOIĐE OVAJ KALEŽ. ALI NE KAKO JA HOĆU, NEGO KAKO HOĆEŠ TI.... Mt. 26,39
Za naše grijehe probodoše NJEGA, za opačine naše NJEGA satriješe...
Na NJEGA pade kazna – radi našeg mira, NJEGOVE nas RANE iscijeliše... Iz.. 53,5
OČE, U RUKE TVOJE PREDAJEM DUH SVOJ !
BOG je tako ljubio svijet – da je dao svojega SINA JEDINOROĐENCA....
UPUTIŠE SE PETAR I ONAJ DRUGI UČENIK i dođoše na grob. Tračahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu PETRA i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i ŠIMUN PETAR, koji je išao za njim i uđe u grob, ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi ISUSOVOJ, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i POVJEROVA !
A MARIJA je stajala vani kod groba i plakala. R A B B U N I
Kaže joj ISUS: „Ne zadržavaj se sa mnom... nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim OCU SVOMU I OCU VAŠEMU, BOGU SVOMU I BOGU VAŠEMU. Ode dakle, MARIJA MAGDALENA i navijesti UČENICIMA: VIDJELA SAM GOSPODINA I ON MI JE TO REKAO.“
M I R V A M A
KAO ŠTO MENE POSLA OTAC –
I JA ŠALJEM VAS
S R E T A N I B L A G O S L O V LJ E N
U S K R S
Žele vam vaše sestre klarise iz Čajte
“Tlačili su Ga i mučili, a ipak nije ništa izustio; stavljen je u okove kao janje i predan krvniku, i kao ovci skinuše Mu vunu, a ipak nije ništa izustio.”
Dan kada je Isus stajao sam, osjećajući kameno srce čovjeka, znao je da to svojom smrču ispravlja, I ostavlja svoj blaženi mir.
Uništili su izdajnički Njegovu riječ, vezali su Ga okrutnim užem, podrugljivo Ga nazvavši kraljem, ali Isus je nosio svoj mir.
Pljuvali su Mu u lice, vukli su Ga od mjesta do mjesta, natovarili su na Njega sramotu, ali Isus je nosio svoj mir.
Prijatelju, možeš li još dugo živjeti sa srdžbom, koju si nazivao opravdanom, i zamjeriti toliki prezir sa velikom patnjom …jer tvoj Spasitelj je nosio mir.
Dopustio im je da Ga obaspu najgorim uvredama, ipak je zadržao snagu smirenosti.
I nema značajnijeg dijela Biblije od onog gdje Spasitelj nije izustio ništa, niti riječi čovjeku koji ga je omalovažavao, i kojem se mogao baciti pod noge moleći za milost. Niti jednom riječju ga nije osudio.
Božje ponizno sveto janje!
Duboku je tišinu ostavio Bog nama u korist, i održava naš mir; duboka tišina bdije sa svog izvora i ustraje u tome, kroji put mudrosti s puno pažnje, i Bog će providjeti, i svu okrutnost zamesti svojom nepresušnom i iskrenom ljubavi.
Koliko često izgubimo Božju prisutnost skrivajući se iza lažnih ciljeva, zanemarujući njegove svete planove.
Jesi li li patio zbog nepravde, jesi li bio krivo osuđen, neshvaćen, ili potlačen?
Stavi to u njegove ruke
Ne budi osvetoljubiv, prijatelju Ostavi Bogu da dodjeljuje pravdu kao što je pisano: “Na meni je da sudim; Ja ću naplatiti grijehe” rekao je Gospodin Ne daj se zavesti zlom, pobjedi ga dobrim.
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
Uskrs - Naša vjera u Uskrsloga temelji se na doživljajima povijesnih svjedoka
Za evanđelje imamo Ivanov izvještaj o otkriću Isusova praznoga , groba.Na Magdaleninu vijest da je netko "uzeo Gospodina iz groba", Petar i voljeni učenik trče na uskrsno jutro, ugledaju grob prazan i uredno složene plahte u koje je Raspeti bio umotan prilikom sprovoda. Dok se Petar čudi, voljeni učenik "vidje i povjerova".
U prvim stoljećima Crkve danje mise na Uskrs nije ni bilo. Svi su sudjelovali u bogoslužju vazmenog bdjenja i nije bilo potrebno novo liturgijsko slavlje otajstva uskrsnuća.
Kad je u srednjem vijeku vazmeno bdjenje prebačeno na Veliku subotu dopodne, a ponestalo odraslih kandidata na krštenje, uvedena je danja misa na Uskrs kako bi većina vjernika, bez obzira da li je sudjelovala na obredima Velike subote, doživjela Uskrs.
U sve tri liturgijske godine čitanja na danjoj misi Uskrsa su ista. Za prvo čitanje imamo dio Petrova govora u kući Rimljanina Kornelija u Cezareji koji se zanimao za Isusov pokret, jer je već bio povjerovao u Boga Biblije.
Petar iznosi kratko Isusovo javno djelovanje, smrt u Jeruzalemu i naširoko dokazuje da je On uskrsnuo, iako se ukazivao, samo odabranim svjedocima (Dj 10, 34.37-43). Za drugo čitanje ponuđene su dvije mogućnosti: u prvom, uzetom iz Kol, Pavao podsjeća krštenike da su suuskrsli s Kristom; u drugom, uzetom iz 1 Kor, zove nas Apostol na dosljedno i svetkovanje, jer je "žrtvovan naš Vazam Krist".
Za evanđelje imamo Ivanov izvještaj o otkriću Isusova praznoga , groba. Na Magdaleninu vijest da je netko "uzeo Gospodina iz groba", Petar i voljeni učenik trče na uskrsno jutro, ugledaju grob prazan i uredno složene plahte u koje je Raspeti bio umotan prilikom sprovoda. Dok se Petar čudi, voljeni učenik "vidje i povjerova". Tako nas ova misa vodi na izvore naše vjere u Uskrsloga. i Crkva ju je primila od povijesnih svjedoka Isusovih, ali je; svjesna kako zbog okolnosti da nisu svi stanovnici Palestine
U misnim molitvama ispovijedamo vjeru da nas je Bog kao Crkvu obnovio vazmenim otajstvima i ističemo da radosno prinosimo žrtvu kojom se Crkva Božja nanovo rada i hrani.
Bog ga uskrisi i dade mu da se očituje predodređenim svjedocima (Dj 10, 34.37-43)
Za Luku kao autora Djela apostolskih, koji je obraćeni poganski intelektualac, Petrov nastup u Kornelijevoj kući svečani je početak misijskog djelovanja prve Crkve medu poganima. Inicijativa nije došla od apostola, nego od samog Kornelija. On je bio "pobožan i bogobojazan" (10, 2), tj. jedan od stranaca koji su povjerovali u Boga
Biblije, ali još nije postao prozelit; nije potpuno prihvatio i obredne propise židovstva.
Čuo je za Isusov pokret pa je poslao vojnike po Petra, koji se upravo nalazio u Jopi u obilasku kršćana židovskog podrijetla. Dolazak dobronamjernih pogana Petar je razumio kao Božji znak da treba ući u pogansku kuću, makar i prekršio židovske propise o ritualnoj čistoći. U našem odlomku nedostaje prva rečenica Petrova govora u kojoj on ističe da Bog nije pristran, nego hoće da se iz svakog naroda spašavaju oni koji ga se boje. Njegov je govor sažetak misionarskog nastupa pred onima koji već
vjeruju u Boga jedinoga, a takvi su bili bogobojazni pogani i Židovi.
Njima ne treba dokazivati da postoji samo jedan Bog. Petar ne spominje Isusovo djetinjstvo, nego samo krštenje na Jordanu za kojega je Isus bio "pomazan Duhom" poput starozavjetnih proroka. To znači da je mesijansko djelovanje obavljao jačan i prosvijetljivan Duhom Očevim. Petar sažima Isusov trogodišnji ministerij: "Prošao je zemljom čineći dobro i ozdravljajući..." To znači da su za vjeru Crkve bitna i djela, a ne samo nauk Isusov. O smrti Isusovoj slušateljima iz Palestine misionari nisu morali
puno govoriti jer je to bila poznata i dobro razglašena činjenica. Petar je ovdje kratko spominje. Uskrsnuće je trebalo podrobnije izlagati. Ovdje Petar ističe da je Bog uskrisio Isusa. Tako je govorio i na Duhove (Dj 2, 32.36).
U našem odlomku Petar dodaje: "Dade mu da se očituje -ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih" (r. 40-41). U ovom dijelu govora kaže da je Isus "uskrsnuo". Apostoli su upotrebljavali oba načina naviještanja uskrsnog otajstva: Bog je Isusa uskrisio i Isus je uskrsnuo. Ne samo da je Raspeti snagom Božjom uskrišen nego je i postavljen "uz suca živih i mrtvih". Nije se vratio u još jedan zemaljski život. Bog ga je uskrsnućem proslavio te kao prvog čovjeka uzeo u svoje intimno božansko društvo.
Dao mu je dostojanstvo suca živih i mrtvih, i to suca koji može izbavljati od krivnje i spašavati od vječne kazne. Sudsko svojstvo Isusovo spasenjska je sposobnost i uloga.
Iz ovoga izlazi da cjelovita vjera u Uskrsloga prihvaća ne samo činjenicu tjelesnog uskrsnuća Raspetoga nego i proslavu, ulazak u eshatonsko stanje koje se tiče svih ljudi kroz povijest. Uskrišeni može davati život ako mu se Ijudi vjerom i krstom
pridružuju. Petrov govor naišao je na pozitivan odjek u Kornelijevoj kući jer su Kornelije i njegovi ukućani prihvatili vjeru i krstili se.
Žrtvovana je Pasha naša, Krist (1 Kor 5, 6-8)
Ovaj odlomak stoji u odsjeku Prve Korinćanima u kojem Pavao ispravlja moralna zastranjenja među kršćanima Korinta. Mnogi Korinćani shvatili su magijski krštenje kao pridruženje Kristu i Crkvi koje stoji, bez obzira kako krštenik živi na području osobnog ćudoreda. U neposrednom kontekstu riječ je o krštenom Korinćanu koji je nakon očeve smrti nastavio živjeti s maćehom kao da su bračni par.
Među Židovima i poganima onog vremena to se smatralo sramotnim prijestupom, i Pavao je naredio da se takav isključi od bogoslužja zajedniee dok se ne popravi. Korinćanima, koji su mislili da moralni ispadi pojedinih krštenika ne škode zajednici, Pavao poručuje u ovom odlomku da "malo kvasca ukvasa sve tijesto". Zatim poziva sve krštenike na duhovnu obnovu, vjerojatno zato što je ovu poslanicu pisao neposredno pred Pashu, koju se spremao proslaviti s kršćanima Efeza. Dok Židovi po grčkim gradovima budu slavili svoju Pashu, kršćani će o tom židovskom blagdanu slaviti novu Pashu jer je "već žrtvovana Pasha naša, Krist".
Ovo je novi, popravljeni prijevod Dude-Fućaka, i tko ima novo izdanje nedjeljnog lekcionara, opazit će promjenu u odnosu na stariji prijevod istog lekcionara. Ovo je najstariji pisani tekst o Uskrsu kao kršćanskoj Pashi. Ono što Židovi slave Pashom - izlazak iz ropstva, sklapanje saveza s Bogom Isusovi sljedbenici slave Uskrsom. O svakoj židovskoj Pashi domaćini prinose pashalno janje i zatim ga sa svojom obitelji jedu na obrednoj pashalnoj gozbi. Kršćanska Pasha - Krist Gospodin - već je žrtvovana.
Svake godine kršćani proslavljuju Uskrs kao blagdan povratka na svoje izvore, jer je od uskrsnog jutra sve počelo. Da bi dostojno slavili svoju Pashu, kršćani trebaju skinuti stari kvasac zloće i pakosti i služiti se "beskvasnim kruhovima", koji su duhovna čistoća i evanđeoska istina.
Vidje i povjerova (Iv 20, 1-9)
Prema četvrtom evanđelju, na uskrsno jutro došla je na grob Isusov samo Magdalena. Ostali evanđelisti spominju više žena. Razlog je što Ivan voli tipske uloge, gdje pojedinac stoji za određenu grupu ljudi: Nikodem je tip službenog židovstva, Samarijanka tip grešnika kojima Isus čita savjest i nudi oproštenje, Ivan pod križem tip svih Isusovih sljedbenika koji se osjećaju ljubljeni od Učitelja.
Magdalena je tip svih žena koje su iz Galileje pratile Isusa pošto ih je on sam pripustio u uži krug svojih učenica (usp. Lk 8, 1-3). Ona dolazi na grob da oplakuje mrtvog Učitelja i prijatelja. Kad otkrije da je grob prazan, trči Šimunu Petru i drugom učeniku: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše!" Naziv "Gospodin" u njezinu izvještaju pomalo nagoviješta novo dostojanstvo Raspetoga, iako ona još to ne zna. "Gospodin" je ne samo naziv poštovanja za jedincatog Učitelja nego i znak vjere u spasotvornu moć proslavljenog Krista. Ona govori samo Šimunu i učeniku kojega je Isus ljubio, a koji je bio pod križem.
U Ivanovoj Crkvi nitko ne može govoriti o Isusovim odredbama ako ignorira Šimunovu ulogu. Iako voljeni učenik brže trči i prvi dolazi na grob, on čeka da Šimun ustanovi kako je grob prazan. Time voljeni učenik i njegova zajednica poštuju prvenstvo Petra, koji je službeni svjedok Uskrsloga u samoj Crkvi pred svijetom. U r. 7. napomena o uredno smotanom ubrusu i povojima daje naslutiti da tijelo Raspetoga nije na brzinu ukradeno ili preneseno na drugo mjesto. To je nagovještaj da se dogodilo nešto plansko. Za Šimuna je rečeno da "ude u grob", ali se evanđelist ustručava reći da još nije povjerovao. Njegov je oprez Crkvi dokaz ozbiljnosti. Nije
sitnica propovijedati da Raspetoga više nema u grobu i da su ga vidjeli živoga odabrani svjedoci. Voljeni učenik "vidje i povjerova".
Ivanova Crkva primila je od njega svjedočanstvo o Raspetome koji živi i život daje (usp. Iv 20, 22 - "dahne u njih", dade im Duha životvorca!). Ivanova Crkva ponosna je na svog Utemeljitelja koji nije završio mučeničkom smrću kao Šimun niti je bio prvak u zboru Dvanaestorice. Ipak je svojom vjerom u proslavljenoga Gospodina sabrao crkvenu zajednicu koja nam je sačuvala i predala građu četvrtog evanđelja, triju
Ivanovih poslanica i Otkrivenja. Napomena "vidje i povjerova" tiče se na ovoj misi i svakoga od nas.
Mi danas "vidimo" Crkvu koja živi od prvog uskrsnoga jutra, sabire se oko uskrslog Krista svakog prvog dana u tjednu i vjeruje da Uskrsli ostaje prisutan u njoj - po
evanđelju koje se u misnom slavlju naviješta, po posvećenim darovima kruha i vina, pa zaređenim predstojnicima, po sabranoj zajednici krštenika. Danas želimo dublje gledati i vjerovati.
KTA/KNI
SVIMA VAM DRAGI VJERNICI , ŽELIM MIROM , RADOŠĆU I NADOM
S R E T A N U S K R S
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
Dok čitamo u Novom zavjetu odlomke o Isusovu i našem uskrsnuću, ostajemo zadivljeni bogatstvom i načinom izlaganja. Tolika raznolikost pokazuje da je uskrsnuće prožimalo i oblikovalo sve manifestacije života prvih kršćana: propovijedanje, obrede, život zajednice, moralne stavove. Kršćanske zajednice prvih vremena shvaćale su Isusa i same sebe polazeći od događaja uskrsnuća te, vjerujući u njega, pronašli su kriterij po kojemu su tumačili događaje u svom životu i stvarali odluke.
U SREDIŠTU VJERE
Na dan Uskrsa, vrlo rano, neke su žene pošle na grob (Mk 16,1-8). Tu su doživjele tri iznenađenja, jedno važnije od drugog.Putem su se pitale kako će odmaknuti kamen s groba koji je bio vrlo velik. Čim su stigle, opazile su da je kamen već odmaknut.
Kad su zatim ušle u grob, nisu vidjele Isusovo tijelo. Jedan mladić je sjedio s desne strane, obučen u bijelu haljinu. To viđenje ih je uplašilo. Najviše su se začudile kad im se ta tajanstvena osoba obratila riječima: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: 'Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!'" "Idite, recite", to je zapovijed poslanja. Pred činjenicom Isusova uskrsnuća, prva je reakcija, nakon što se prvi čas zanijemi od čuđenja te ne može povjerovati, da se pođe i ispriča svima što se dogodilo. Prevažna je vijest da je Raspeti uskrsnuo, a da bi se o tome šutjelo. I stotniku Korneliju, predstavniku cijelog poganskog svijeta, misionar Petar je rekao: "I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan" (Dj 10,39-41). Nijedna vijest nije važnija nego vijest o Isusovu uskrsnuću, jer nijedna činjenica u povijesti čovječanstva nije od toga važnija. Jednoj skupini kršćana u Korintu, koji nisu smatrali uskrsnuće bitnim za kršćansku vjeru, Pavao polemički govori: "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzaludno je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1 Kor 15,14). Ali Isus je doista uskrsnuo, zato propovijedanje nije besmisleno, vjera nije bez temelja, a čovjekov život više ne završava smrću. Trebamo se zapitati ima li Isusovo uskrsnuće i danas središnje mjesto u našoj vjeri. Kršćani iz Korinta bili su pod utjecajem kulture koja je podupirala njihovu vjeru u besmrtnost čovječjeg duha, ali ta ista kultura spiritualistički usmjerena i sklona podcjenjivanju svega što je povezano s materijom, bila im je velika zapreka da povjeruju u uskrsnuće tijela. Razlozi za negiranje uskrsnuća mogu biti i neki drugi, na primjer precjenjivanje povijesnog zalaganja za humaniji svijet, kao da je to sve što je čovjeku važno. A ima dosta i onih koji lako prihvaćaju poruke onih vjerskih skupina, koje govore o reinkarnaciji, svodeći viziju budućnosti na obnavljanje sadašnjosti. Vjeru u uskrsnuće nečim nevažnim, pa i beskorisnim, smatraju većinom oni koji žive rastreseno te se uznemiruju za stotine stvari, pa nemaju vremena za ono što je najvažnije. Ali pomisao na smrt se ne može izbjeći, i ne postoji takav način života, koliko god bio površan i rastresen, koji bi je mogao sasvim mimoići. U svakom slučaju, bez obzira na razloge, kršćanski život bez vjere i nade u uskrsnuće nije u skladu s vjerom, to jest vjerom Pavlovom, vjerom dvanaestorice i prvih kršćana. I to nije više ona vjera koju je Isus za sebe tražio. Većinom je to idealizacija Isusa čovjeka, kao heroja ili mudraca, a ne kao našeg spasitelja i Gospodina. Onaj koji zamišlja da može i bez Isusova uskrsnuća, taj ne ostaje vjeran njegovoj poruci jer ne želi ozbiljno prihvatiti najveću nadu koju uskrsnuće pruža čovjekovu životu.
USKRSNUĆE: POBJEDA KRIŽA
Anđeo uskrsnuća ne javlja ženama samo da je Isus uskrsnuo, nego namjerno obraća pozornost na Raspetoga: "Isusa tražite... Raspetoga? Uskrsnu!" Bitno je potvrditi da je Raspeti i Uskrsli ista osoba.
Križ nije samo sveta slika nekog bilo kojeg mučenika, koji je ostao Bogu vjeran darujući život za njega, nego je on slika mučenika koji je dobro poznat: to je Isus iz Nazareta. On je propovijedao o drugačijem Bogu i na drugačiji ga je način častio u svom životu, koji je mnoge sablažnjavao. Zbog tog drugačijeg stava bio je osuđen na smrt; ali on je, naprotiv, smatrao da samo tako ostaje vjeran Bogu i njegovoj volji. Uskrsnuće je dokaz da se Bog u tom kontrastu prepoznao. Raspeti je govorio da je u sinovskom odnosu s Ocem, u odnosu koji je drugačiji nego kod svakoga drugog čovjeka. Isusovo uskrsnuće je dokaz da je Bog s njim. S koje god strane pogledamo, križ i uskrsnuće su povezani, jedno drugo objašnjava. Križ pokazuje novo lice ljubavi i života Boga Isusova, a uskrsnuće da se Bog s tim licem sasvim poistovjetio.
LJUDSKI SUD I BOŽJI SUD
Istovjetnost Raspetoga i Uskrsloga je također manifestacija suprotnosti između ljudskog i Božjeg suda. Ljudi su osudili Isusa i raspeli ga na križ, smatrajući ga lažnim Mesijom, koji ne može donijeti spasenje. Međutim, Bog ga je uskrisio i postavio ga Gospodarem i Kristom za sve. Doista su ljudske prosudbe često sasvim suprotne Božjim! Kamen koji smo odbacili Bog je izabrao kao "kamen zaglavni" (Ps 118,22), na kojemu počiva čitava zgrada povijesti. Suprotno našem običnom sudu, put poslušnosti i ljubavi prema Ocu kojim je Isus prošao, nije uzaludan. To znači da možemo na više načina tumačiti događaje iz povijesti i vrednovati ih, možemo to na Božji način, a i na ljudski način. Ako hoćemo tumačiti događaje u kršćanskoj dimenziji, u svjetlu Uskrsa, onda moramo kao ključnu stvar prihvatiti Isusovu smrt i uskrsnuće. Božji kriterij moramo prihvatiti kao svoj. Na to nas upućuje, na primjer, knjiga Otkrivenja, u velikoj viziji o zapečaćenoj knjizi i Janjetu: "I vidjeh na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju _ knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: 'Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?' I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: 'Ne plači! Evo pobijedi Lav iz plemena Judina. Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih'" (Otk 5,1-5). Nitko ne može otvoriti zapečaćenu knjigu, to jest shvatiti pravi smisao stvari u zbrci ljudskih doživljaja. Zbog toga je čovjek bio tjeskoban i smeten. Ali sada nije više tako jer je Isus, svojom smrću i uskrsnućem razbio pečate i knjiga je otvorena. Isus je središte povijesti i po njemu je treba tumačiti. Ako shvatiš događaj križa i uskrsnuće, onda možeš razumjeti stvari u dubini. Za Božji plan u nama i oko nas uvijek se treba boriti; nekad se čini da prevladavaju snage zla, ali posljednja je riječ uvijek uskrsnuće.
STVARNOST, KONKRETNOST I NOVOST USKRSNUĆA
Anđeo uskrsnuća poziva žene da uđu u grob i da se uvjere kako je prazan: "Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše" (Mk 16,6). Ova napomena, naizgled nevažna, govori da je Isus doista uskrsnuo, i svojim tijelom. Uskrsnuće je mnogo više nego jednostavna besmrtnost duha. Isus daje znak ove stvarnosti i novosti života ukazavši se svojim učenicima. Isus se javlja najprije ženama, a onda Petru i drugim učenicima, pruža znakove stvarnosti i novosti svoga novog života kao uskrsloga. Učenici ga nisu odmah prepoznali što pokazuje da im je bilo teško shvatiti ovaj sasvim novi događaj; a Isusova djela, sa svoje strane, potvrđuje stvarnost, konkretnost njegova proslavljena čovještva. Na svjedočanstvu ovih ukazanja temelji se vjera Crkve. Događaj uskrsnuća stvaran je događaj, objektivan, koji se dogodio i koji je posvjedočen u povijesti. Nije to neki simbol ili obična nada. Isus nije živ kao što je živa neka poruka, ili kao što živi neki učitelj u srcu svojih učenika. Isus je stvarno ušao u uskrsli život s čitavom svojom ljudskom stvarnošću, duhom i tijelom. Iako je Isusovo uskrsnuće stvaran, konkretan događaj, ono je ipak drugačije od čudesnih uskrsnuća o kojima govore evanđelja. Toliko je drugačije da ga riječ čudo ne može baš dobro izraziti; ne samo zato i utoliko što je ovdje Božji zahvat daleko veličanstveniji ili čudnovatiji, nego zato jer je nov i konačan. Lazarovo uskrsnuće je bilo povratak u prijašnji život, kao neki korak natrag. Isusovo uskrsnuće je, međutim, korak naprijed, prema punini života. Isus ulazi u puninu Božjeg života, u jednu sasvim novu dimenziju, u slavu Očevu. "Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt više njime ne gospoduje" (Rim 6,9). Isus je otišao svega onog što mi možemo vidjeti i dodirnuti. Točno kaže Pavao da se ni naše uskrsnuće ne može svesti na ponovno oživljavanje nakon smrti. Čitav čovjek će ući preobražen u Božji život: "... sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi, sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno" (1 Kor 15,42-44). To isto je već bio kazao Isus odgovarajući na zlobno pitanje saduceja: čija će o uskrsnuću biti žena koja je imala sedam muževa? Isus im je odgovorio: "Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu kako Mojsiju reče Bog: 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' Nije on Bog mrtvih, nego živih" (Mk 12, 25-27).
TEMELJ NADE
Stvarnost i konkretnost Isusova uskrsnuća pruža potpunu nadu koja obuhvaća čitava čovjeka, duh i tijelo, i njegov svijet. I svijet je, kako možemo nazrijeti iz jednog vrlo sadržajnog i tajnovitog Pavlovog odlomka, usmjeren prema punini života: "Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti _ ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu _ ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje (Rim 8,19-21). Snagom svoje apsolutne novosti Isusovo uskrsnuće nadilazi svaku maštu koja bi željela izjednačiti budući svijet sa sadašnjim. Ne može se dati definicija novog svijeta u koji je Isus ušao i u koji smo i mi pozvani. Naš je jezik tu sasvim nemoćan; možemo se poslužiti aluzijama i poticajnim riječima kao evanđelisti u Novom zavjetu. Upravo zbog veličine ove tajne, nada koju pruža Isusovo uskrsnuće je ponizna, ali djelotvorna. Ona jamči da će čitava ljudska stvarnost biti spašena, ne govoreći kako. Vjernik neka se ne dade rastresti beskorisnim pitanjima. Nada koju Isusovo uskrsnuće pruža čovjeku sasvim je vjerska. Bog je vjeran i Živi: sve je stvorio za život, ne za smrt. Bog je vjeran i nezamislivo je da bi stvorio čovjeka da ga onda napusti; nemoguće je zamisliti da bi stvorio čovjeka koji žeđa za životom, a onda ga iznevjerio. Isusovo uskrsnuće je siguran znak ove Božje vjernosti.
UČENICI NA PUTU U EMAUS
Da nam pokaže što znači vjera u Uskrsloga za život vjernika, Luka nam donosi jedan vrlo lijep izvještaj, kroz sliku putovanja (Lk 24-35). U početku put odvodi od Jeruzalema, od događaja muke i sjećanja na Isusa. Mogli bismo kazati da je to put od nade prema razočaranju ("mi se nadasmo..."), put praćen žalošću, kao što se događa uvijek kad izgubimo smisao života: "Oni se snuždeni zaustave". Ali kasnije - kad su sreli nepoznatog suputnika koji im je u svjetlu Božje riječi protumačio smisao križa - njihov put postaje put povratka, od razočaranja k nadi: "U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem." Krenuli su natrag zato jer su na nov način shvatili događaje, na što ih je potaknuo nepoznati hodočasnik. Događaji su ostali isti, ali sada oni na njih gledaju drugačije. Sada mogu vidjeti novu konačnu istinu, da ono što je za ljude glupost i slabost, to jest da je Isus umro iz ljubavi, da je to Božja mudrost i sila. On oslobađa svoju djecu od straha da bi smrt i žalost, koje su uvijek tajnovito povezane s grijehom, mogle imati posljednju riječ o životu i povijesti. Zbog različitih razloga možemo izgubiti smisao života ili nadu jer život često obeća, a ne održi, razočarava, i u svakom slučaju označen je smrću, ili pak uviđamo da se grijeh neprestano suprotstavlja našem nastojanju da budemo slobodni. Rekli bismo kao da zlo uspijeva uništiti sam Božji plan i sprečava svaki čovjekov napor da se oslobodi. Osim toga, vidimo kako u naše vrijeme uzimaju maha lažne vrijednosti i idolopoklonstvo. Razumjeti uskrsno značenje križa znači novim pogledom, ispunjenim nadom gledati sva iskustva u našem životu, od kojih se, htjeli mi to ili ne, sastoji naš život. Uskrsli Isus daje čitavom čovječanstvu novi život, a to je pobjeda nad zlom i sudioništvo u njegovu životu, životu jedinorođenog Sina. Uskrsli Krist je početak i izvor našeg budućeg uskrsnuća. Kao i svi ljudi, vjernici žive unutar složenosti i bijede života, ali oni sasvim drugačije gledaju na život i žive ga. Ako te snađe bol, sjetiš se Isusovih riječi: "Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat plod (Iv 12,24). Ako si progonjen, znaš da s učenikom ne mogu postupati drugačije nego s Učiteljem, i znaš da se po križu dolazi do uskrsnuća. Ako tvoji napori propadaju i čine se beskorisnim, sjetiš se prispodobe o sijaču: sjeme, kad ga se mnogo posije, izgleda uludo potrošeno, ali nije tako, jer sigurno, na neki način i negdje, već sada, a ne samo u dalekoj budućnosti, obilato donosi plod (Mk 4,3-9). Kad nam se učini da zlo, nasilje i glupost guše istinu, ljubav i pravednost, sjetimo se da se nešto slično i s Isusom dogodilo. Ljudska zloća ga je pribila na križ, misleći da će ga se tako riješiti; ali Bog ga je uskrisio te Isusov život i dalje čovjeku donosi spasenje.
JE LI USKRSNUĆE ČINJENICA KOJA SE MOŽE HISTORIJSKI UTVRDITI?
Izvještaj dvanaestorice o Isusovu uskrsnuću pokreće jedno važno pitanje: jesu li to izvještaji objektivnih događaja, koji su na neki način dostupni i našem današnjem historijskom istraživanju? Ili je to bilo samo neko subjektivno vjersko iskustvo, neko "mistično" iskustvo? Ili čak obična iluzija učenika koji nisu mogli prihvatiti poraz svog Učitelja? I danas se ponekad kaže, kod pobožne meditacije ili u propovijedanju: "Isus treba da uskrsne u našim srcima"; a želimo jednostavno reći da uspomena na njega mora oživjeti u našem sjećanju, da njegove riječi moraju ponovno biti putokaz našem životu, a njegov primjer postati zvijezdom vodiljom na našem putu. Da jedino u ovom smislu trebamo shvatiti Petrovu vijest, i ostalih, da ga je "Bog uskrisio i učinio Gospodinom i Kristom" (Dj 2,32.36). Ova sumnja se odmah čini doista prirodnom, kao i apostolu Tomi, kad su mu ostala desetorica javila : "Vidjeli smo Gospodina!". Toma je odgovorio: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala... neću vjerovati" (Iv 20,25). Tražio je stvarni dokaz i sumnjao nije li ono što mu ostali javljaju neka iluzija (Iv 20,24-25). Ovo pitanje kao da se i dalje postavlja, kad opazimo da se evanđeoski izvještaji o uskrsnuću ne slažu međusobno u mnogim pojedinostima, tako da ih nije lako uskladiti. Da odgovorimo na ovo pitanje treba se prije svega sjetiti onoga što je već rečeno: Isusovo uskrsnuće nije neki događaj poput ostalih događaja i, prema tome, ne može se zahtijevati da ga je moguće historijski utvrditi na isti način kao ostale. Ali to ne znači da je on manje stvaran od ostalih; naprotiv, to je sasvim stvaran događaj, koji se zbio, koji je objektivan. Samo što nije "sve" moguće utvrditi povijesnim sredstvima kojima raspolažemo, jer taj događaj nadilazi naš svijet koji se može ispitati. Isus je ušao u Božji svijet, to je istina njegova uskrsnuća, ona je sasvim drugačija od Lazarova uskrsnuća, koji nije izašao iz našeg svijeta, nego se u nj vratio! Ne treba nas stoga toliko čuditi da se izvori koji govore o Isusovu uskrsnuću razlikuju među sobom u pojedinostima izvješćivanja. "Posebna" značajka događaja uskrsnuća i, prema tome, tajanstven i sasvim jedinstven značaj susreta s Uskrslim, pomažu nam da shvatimo kako je teško bilo protagonistima da objektivnim i materijalno točnim opisom izraze ono što su vidjeli i doživjeli. Poteškoće je bila u samoj prirodi njihova iskustva. Uz to je bila poteškoća i radi različitih sugovornika i njihova različitog odnosa prema Isusovu životu; jedno je bilo naviještati Uskrsloga onima koji su poznavali Isusa prije njegove smrti, a drugo naviještati ga onima koji o njemu nisu ništa znali; jedno je bilo naviještati ga Židovu, a drugo naviještati ga poganinu. Sve ove poteškoće pokazuju zašto su se apostoli manje brinuli da točno rekonstruiraju događaje oko uskrsnuća a mnogo više - pa i posluživši se izražajnim sredstvima iz liturgije ili tekstova Staroga zavjeta - da pokažu radosnu vijest koja se u tim događajima potvrdila. Zato treba naglasiti veliku konvergenciju u najvažnijim historijskim aspektima: ta je konvergencija tim značajnija što nije namjerno tražena. Isusovo uskrsnuće, kao događaj drugačiji od svih drugih, ostavlja ipak "tragove" koji se povijesno mogu potvrditi: prazan grob, ukazanja, doživljaj Pavla iz Tarsa, preobrazba učenika, rađanje Crkve. Uzmimo za primjer vjeru učenika u uskrslog Gospodina. Kako je nastala ta vjera? Tekstovi spominju dva znaka: prazan grob i ukazanja. Ovo tumačenje je povijesno prihvatljivije. Samo nešto neobično i uvjerljivo je moglo navesti skupinu ljudi da smatraju uskrslim nekoga koji je razapet! Uostalom, sva svjedočanstva kojima raspolažemo govore nam da učenici nisu bili zanesenjaci. Oni su najprije sigurni, a onda, pod utjecajem razuma ili nečeg drugog, počinju sumnjati. Učenici su, međutim, najprije sumnjali i nisu bez oklijevanja došli do sigurnog uvjerenja. Tim putem razmišljaju oni koji su zdravo kritični, a ne zanesenjaci. Upravo Isusovo uskrsnuće potiče i učvršćuje vjeru učenikâ. A svi ovi tragovi; povijesno sigurni i potvrđeni, ostaju samo "znakovi": govore o nekoj skrivenoj stvarnosti, koja se otvara samo vjeri. Za nas, danas, vanjski znak nije onaj vidljivog susreta s uskrslim Isusom. Znak, odnosno znakovi to je ono što nam svjedoče apostoli, što nam je dostupno u Pismima, liturgiji, svjedočanstvu svetaca, onih od jučer i današnjih, u kontinuitetu žive vjere Crkve i crkvenog učiteljstva. Za nas, kao i za apostole, vanjski znak je praćen unutarnjim darom Duha Svetoga, koji utvrđuje i prosvjetljuje Riječ koju čitamo ili slušamo.
USKRS SE DOGAĐA
Tko je zapalio fitilj za ogromnu eksploziju koja ima nastupiti jezivom sigurnošću, taj neće tvrditi da je paljenje fitilja bilo događaj prošlosti. Početak događanja koji je još u razvitku, ali neumoljivo i nezaustavljivo ide prema svome vrhuncu, nije prošlost nego sadašnjost. I ta sadašnjost nosi u sebi čak svoju budućnost. To bi nam trebalo biti pojmovno jasno, ako uopće pokušavamo reći nešto suvislo o uskrsnuću Kristovu. Uskrs nije slavlje nekog prošlog događaja. Aleluja se ne pjeva onome što je nekad bilo; Uskrs proglašava početak koji je već odlučio o najudaljenijoj budućnosti. Uskrsnuće nam kaže da je slava već započela. A započeto će se i dovršiti. "Dugo to traje? Traje tisućljeća jer je potreban barem taj kratki trenutak da bi se nepregledna punina stvarnosti i povijesti protisnula kroz smrtnu bol ogromne preobrazbe (tu smrtnu bol nazivamo povijest prirode i svijeta) do svoga sjajnog savršenstva." (Karl Rahner).
prenijeto sa: http://zajednickim-snagama.blog.hr/
Evo da vam kažemo da su kolica stigla.Doznaka je 17500 kuna a kolica su 20000 kuna.Ipak je Antonio dobio što je jako želio.Neopisiva je sreca što sam
može kretati gdje hoće.O tome toliko.A sada za sve nas pravila mira od Pape Ivana XXIII.
1.Potrudit ću se da proživim danas i ne riješim odjednom sve poteškoće svojega života.
2.Samo ću danas posvetiti posebnu brigu svom ponašanju.Nikoga neću suditi.Ne želim naime,umrijeti nakon ispravljanja drugih,a ne samoga sebe.
3.Danas ću svakako pokazati da sam stvoren za sreću,ne samo za drugi nego i za ovaj svijet.
4.Upravo ću se danas prilagoditi životnim uvjetima i neću tražiti da se prilike prilagode meni.
I danas ću 10 minuta svoga vremena posvetiti dobrom štivu,jer kao što je hrana potrebna za tijelo tako je štivo potrebno za dušu.
6.Baš ću danas napraiti neko dobro djelo i o tome neću nikome govoriti.Učinit ću nešto što mi se sviđa.Ako u svojoj nutrini osjetim povrijeđenost,pobrinut ću se da nitko to ne opazi.
7.Napravit ću danas točan raspored.Možda se neću toga sasvim držati.Čuvat ću se od dva zla;neću se buniti i neću biti neodlučan.
8.Danas ću čvrsto vjerovati,pa makar okolnosti pokazale suprotno.Bog se u svojoj providnosti brine za mene tako kao da na svijetu nikoga drugog nema.
9.Danas se neću plašiti,nego ću se radovati onom lijepom.
10.Neću se bojati vjere u dobrotu i srdačne zahvalnosti.Sve u konačnici dolazi iz Božje ruke.
Eto to je to.
Svima želimo Sretan Uskrs i da Isusovo uskrsnuće pomogne svima nama da se iz nas pokaže sve dobro u srcu,a odnese sve loše iz svih nas!
prenijeto sa: http://www.toni1212.blog.hr/
Kad je došao "njegov čas" da položi život kao otkupninu za sve ljude, Isus je želio posljednji put blagovati sa svojim učenicima. Značajno je da se to zbilo u ozračju vazmenih blagdana, tj. u vrijeme kad su Izraelci blagovali beskvasne hljebove i vazmeno janje, čime su slavili spomen-čin oslobođenja iz egipatskog ropstva i prijelaz preko Crvenog mora u Obećanu zemlju. Slavili su tako Boga i ujedno ga molili da se uvijek sjeća svoga saveza i obećanja Izabranom narodu. Najstariji zapis o ustanovljenju euharistije je onaj koji nam donosi sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima:
"Gospodin Isus one noći u kojoj bijaše izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: 'Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu !' Isto tako uze i kalež, poslije večere, te reče: 'Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu !' " ( 1 Kor 11, 23–25)
Te riječi i čini, koje apostoli nisu više nikada zaboravili, dospjele su i do nas, po Crkvi koja ih ponavlja u svakoj svetoj Misi. Već smo spomenuli da sv. Ivan evanđelist donosi Isusov oproštajni govor prigodom Posljednje večere. U njemu je osobito naglašeno jedinstvo između Isusa i Oca. odnosno Isusa i učenika. Upravo po Euharistiji očituje se i gradi to zajedništvo i jedinstvo između vjernika i Gospodina.
Sveto trodnevlje - Vrhunac liturgijske godine
U svagdanjem govoru naviknuli smo u sveto trodnevlje ubrajati četvrtak, petak i subotu Velikog tjedna.
Međutim, večernja misa Velikog četvrtka u liturgiji je predvečerje sutrašnjeg dana, jer su kod Židova veliki blagdani počinjali večer uoči blagdana.
Misom Večere Gospodnje počinje sveto trodnevlje i nastavlja se liturgijom Velikog petka, vazmenog bdjenja, danje mise na Uskrs. Završava službeno Večernjom uskrsnog dana.
U Općim načelima o liturgijskoj godini stoji: "Vazmeno trodnevlje Gospodnje muke i uskrsnuća ističe se kao sjajni vrhunac čitave liturgijske godine: Krist je naime djelo ljudskog otkupljenja i savršene proslave Boga izvršio poglavito svojim vazmenim otajstvom, kada je svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život.
Zato svetkovina Vazma ima u liturgijskoj godini ono dostojanstvo što ga u tjednu ima dan Gospodnji" (br. 18).
Čini se da su stari hrvatski pisci Uskrs nazvali Vazmom zato što su taj naziv izveli iz grčke riječi "azima", koja doslovno znači "beskvasni kruh" a skraćeno se upotrebljavala za glavni židovski blagdan Pashu kojoj je Krist dao novi sadržaj svojom smrću i uskrsnućem.
Uskrs je najstarija i konstitutivna svetkovina kršćanske zajednice. Od slavljenja Uskrsa kao spomena na Isusovu smrt i uskrsnuće sabrala se Crkva kao uskrsni narod koji ima svoju Pashu, drukčiju od židovske. Vazmeno bdjenje sv. Augustin nazvao je "majkom svih bdjenja" ili vigilija.
Time je htio reći da svi kršćanski blagdani i svetkovine imaju izvor i sadržaj u vazmenom otajstvu, jer su ostali blagdani Kristovi, Marijini i svetački slavljenje pojedinih događaja Kristova spasenja koje je u pashalnom otajstvu vrhunski dogođeno i ponuđeno.
Svece slavimo zato što su na svoj način proslavili Krista raspetog i uskrslog pa se u liturgijskim molitvama nikada ne obraćamo svecima izravno, nego Bogu koji je u njima nešto učinio po Kristu Gospodinu našemu.
Vrijeme korizme počelo je Pepelnicom i završava pred misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Iako na Veliki petak više razmatramo muku Kristovu ,a u vazmenoj noći otajstvo uskrsnuća, u liturgiji se uvijek vežu u nerazdvojnu cjelinu muka i uskrsnuće.
To posebno vidimo iz svećenikove molitve na završetku pričesnog obreda Velikog petka: "Svemogući vječni Bože! Ti si nas obnovio velikim djelom svoga milosrđa, blaženom smrću i uskrsnućem Isusa Krista: čuvaj u nama njegove plodove, i primanjem tog otajstva daj nam snage da ti vjerno služimo."
Slavimo muku Kristovu nadajući se uskrsnuću s njime!
KTA/KNI
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
Ovo je moj mali slajd a u nastavku posta kopiram post niskozemca koji je pokrenuo Humanitarnu akciju za mojeg imenjaka Antonia
a sad post Niskozemca o mojem imenjaku:
Humanitarna akcija "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
Humanitarna akcija je za 25godisnjeg Antona Zivkovica stopostotnog invalida iz Pule.
Pripremajuci se za dolazak u Hrvatsku i organiziranjem humanitarnog izleta, ostao sam sokiran kad sam na portalu 24sata procitao pricu o Antonu Zivkovicu koju vam prenosim u cjelosti: „25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi.Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu. Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva. Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije.Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun, Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.“
Nakon sto sam to procitao, odlucio sam da na neki nacin pomognem tom mladom covjeku, pogotovo jer se radi o mom sugradaninu (Pula).
Stupio sam u konatkt sa gospodinom Teofikom Starcevicem predsjednikom Humanitarne udruge „Pomoc i ljubav“ iz Pule te se raspitao o Antonu.
Takoder sam stupio i u kontakt sa ljudima iz 24sata koji su prvi napravili pricu i pitao ih sto je do sada ucinjeno, kao i sa samim Antonom Zivkovicem.
Nazalost bar po mom osobnom misljenju nekog velikog pomaka nema.
Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lazna obecanja da ce se rjesiti stambeno pitanje no do dana danasnjeg od toga nista.
Nazalost nista bolje nije niti sa financijske strane.
Anton se i dalje nalazi u vlaznom podruskom stanu a financijska situacija nije bas blistava.
Stoga sam ja eto prije par dana dogovorio zajednicku suradnju sa Humanitarnom udrugom „Pomoc i ljubav“ iz Pule i Humanitarnom udrugom "Mala Anja" iz Zagreba kako bi se na bilo koji nacin pomoglo Antonu.
Humanitarna akcija krece danas 16.03. i traje sve do 24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokusat cemo sto vise alarmirati medije, pokusati ukljuciti sto vise ljudi u akciju i uz pomoc medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se sto prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto je nesvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno koristenje.
Naravno u tom periodu pokusat cemo koliko mozemo uz pomoc dobrih ljudi financijski pomoci Antonu Zivkovicu.
Za pocetak, nase tri udruge donirat ce 300 eura.
Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj tocnije u Puli iskoristit cu sva svoja moguca poznanstva da se sto hitnije rjesi i stambeno i finacijsko pitanje.
Takoder ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predvideno je i da kad zavrsi ova humanitarna akcija da zajedno ja, gospodin Teofik Starcevic i gospodin Tomislav Kostanjevecki predsjednik Humanitarne udruge „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.
Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji nacin ukljucite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se ukljucite na bilo koji nacin u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.
Evo par linkova iz 24sata:
http://www.24sata.hr/news/clanak/prikovan-je-za-krevet-zbog-skakanja-na-glavu-u-more/104671/
http://www.24sata.hr/news/clanak/nepokretnom-antonu-25-neznanac-ostavio-1000-kn/105054/
http://www.24sata.hr/news/clanak/paralizirani-anton-iz-pule-zeli-otici-na-akupunkturu/106521/
Evo i par kontakata:
Antonov broj mobitela: 095 897 65 94
Mene mozete dobiti na mail adresi : martru.herman@wanadoo.nl ili na
skayp: od 08h do 17h pod imenom marijo.hrman
od 18h do 23h pod trudy1952
Urednistvo 24sata: http://www.24sata.hr
Anton sa majkom i bratom u podrumskom stanu
Hvala svima koji će se na bilo koji način uključiti u akciju...
prenijeto sa: http://www.toni1212.blog.hr/
Tri stvari u životu, koje jednom kada odu, nikad se ne vraćaju
1. Vrijeme
2. Riječi
3. Prilika
Tri stvari u životu, koje mogu uništiti osobu
1. Ljutnja
2. Ponos
3. Izostanak opraštanja
Tri stvari u životu, koje ne bi smio izgubiti -
1. Nadu
2. Mir
3. Poštenje
Tri stvari u životu, koje su najvrednije -
1. Ljubav
2. Obitelj i prijatelji
3. Ljubaznost
Tri stvari u životu, koje nikada nisu izvjesne -
1. Sreća
2. Uspjeh
3. Dreams
Tri stvari u životu, koje čine osobu -
1. Odanost
2. Iskrenost
3. Ustrajan rad
Tri stvari u životu, koje su uistinu stalne -
Otac - Sin - Duh Sveti
Ja molim Gospodina da te blagoslovi, kada danas molim za Tebe;
da te vodi i štiti na Tvom putu.
Božja ljubav je uvijek s Tobom, Božja obećanja su istinita.
I kada Bogu daš sve svoje pouzdanje,
Ti znaš da će se Bog pobrinuti za Tebe!
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/
Arsen DedićZemlje i neba ona je spona
Do vrata snova kao vojnik.
Skromno je svjetlo njenog doma
Za lađe naše svjetionik.
Toplinom puni zimska gnijezda
Ona je vrelo u kamenjaru.
Noćas u ležaj tvrdi pada
A mjesto joj je na oltaru.
Takva je bila sudbina njena,
Marija majka, Marija žena.
Nju nađe mač što mene traži
U led i oganj za nas je išla.
Po sto je srca dala svakom
A nju je sreća zaobišla.
U teškom ratu i bez kraja
Na pustom tlu gdje nema smjera.
Jedini put sve mu je dala
Njezina ljubav, njezina vjera.
Ona kroz veći pakao prođe
Ali pred nebom ostane čista.
A samo je obična majka puka
Tvoja i moja sasvim ista.
Slaba su za nju sva iskušenja
Život od jada i gorčina.
Videć je tako i Bog je htio
Neka mu ona rodi Sina.
Takva je bila sudbina njena,
Marija majka, Marija žena.
Na vrhuncu korizmenog hoda, pronađimo mjesto za Kristov križ i za Njegovo spasiteljsko djelo koje je učinio za svakoga od nas.
VIS Sveti Križ Kotoriba
Snimljeno u Varaždinu na festivalu Dobroga Pastira 2007. godine,
Kadrovi iz filma Jesus
režiser: Roger Young
prenijeto sa: http://www.djecasvjetlosti.blog.hr/
KAKO DA TE NE VOLIM
Kad sve se smrači i dalje ne mogu
kad pjesma moja raspukne se nijema
kad slobodu sanjam a nje nigdje nema
trebam tvoju ruku trebam tvoju, tvoju snagu.
Jer znam da ti robove oslobađaš,
razdireš sve lance, liječiš svaku ranu,
premošćuješ sve klance.
Jer znam da ti slijepcu daješ oči,
u život vraćaš mrtve, daješ se za hranu,
spreman si na žrtve.
Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.
Kad želim letjet i netko me priječi,
kad nikog nema suze da razumije
kada nema snage a naviru sumnje,
trebam tvoju ljubav, trebam tvoje, riječi.
Jer znam da ti opraštaš sve grijehe,
svaki pad razumiješ, razdaješ se čitav,
za me život daješ.
Jer znam da ti zoveš me na gozbu,
spremaš život novi, uzame si uvijek,
voliš me do krvi.
Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.
P.S. Spot nisam ja pravila, završetak pripada autorovoj dragoj
prenijeto sa: http://julijana7.blog.hr/
