KRIŽNI PUT-KORIZMA

nedjelja, 17.10.2010.

I.

“Oče sveti. sačuvaj ih u svom imenu... Posveti ih u istini!” (Iv 17) I. Mene su sudili i osudili. Neizbježno je da i ti budeš suđen, čak i kad nisi kriv. To ti je saznanje: na ljude se nikad ne možeš potpuno osloniti. Ali, ne boj se! Ta osuda, to su tvoja vrata k meni!

II.

Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio? Križ ti je svaki trenutak života... Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Tvoja snaga nije u bježanju – križu možeš poći ususret! Sad znaš gdje ćeš me naći!

III.

Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan i prezren. I ti doživljavaš pad. Bojiš se i boriš kako bi ispao dobar. Na Zemlji ne možeš biti drukčiji. Pad nije kraj! Imaj hrabrosti pasti. Ja ću te podići i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima!

IV.

To je križ - pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju! I ti ražalostiš prijatelje i one koji te vole. To te razdire. Prihvati da smiješ razočarati i ljubljenu osobu. Tada ćeš susresti mene i moju Majku!

V.

Kad sam očekivao pomoć iz ljubavi, jednog čovjeka su prisilili da mi pomogne! Slab si i iscrpljen. Trebaš pomoć, a ljudi su te prezreli i ostavili, čak i tvoji najbliži! Kad te svi napuste, kad nemaš nikoga, uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se!

VI.

Imao sam samo svoju patnju i muku. I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu! Kad ti ljudi čine dobro, osjećaš zahvalnost, a nemaš čime uzvratiti. Dopusti da smiješ ostati dužan. Nauči primati bez trgovačkog duha. To su vrata k meni!

VII.

Svi su očekivali da ću biti jak, a onda sam ponovno pao. Kad prvi put padneš još imaš izgovor. Ali, kad si drugi put poražen, zaista ništa ne vrijediš! Prihvati to i priznaj poraz tijela. Okreni se k meni i prepoznaj me u svojem križu. To je pobjeda duha!

VIII.

Žene je obuzela žalost. Iako izranjen i u bolima, tješio sam ih. Nijedna bol nije tragična. Ne dopusti da te obuzme sljepoća i tvrdoća srca! Umjesto samosažaljenja, radije tješi one kojima je još teže. Tu te čekam ja, da se na mene osloniš!

IX.

Kad su svi mislili kako ne mogu dalje, ustao sam, uzeo svoj križ i iznio ga na Golgotu. U času potpune nemoći, potpunog poraza, očajavaš. Čemu to? Ustani, uzmi svoj križ i ponesi ga do vrha životne Golgote! Može se i kad svi misle kako nije moguće, jer Ja sam s tobom!

X.

Dopustio sam da se zloća pakla na meni potpuno iskali... judi ti otimaju i najintimnije. Bogu daruj sve. Otac nebeski će ti dati novu haljinu, obući će te u savršenu nevinost. Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo!

XI.

Kad te jednom prikuju na križ, on ostaje tvoja sudbina do smrti. Uzalud se trudiš kako bi se oslobodio. Ne boj se! Napusti tu uzaludnu bitku i dođi k meni. Što se prije prestaneš opirati, prije ćeš me susresti!

XII.

Smrt. Odlazim sa Zemlje. Ali ću živjeti, neću umrijeti! Ti misliš kako je smrt kraj, zato se bojiš... Dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka. Smrt ćeš pobijediti tek kad ju prihvatiš! Shvati, u smrti ćeš me naći!

XIII.

S križa su me skinuli tek kad sam umro. Možda ćeš i ti umrijeti u beznađu i sramoti. Tek poslije smrti će te slaviti. Hrabrost je: sijati da bi drugi želi! Ali, imaj vjeru! Tada ću ti doći u susret!

XIV.

Moji prijatelji su mi iskazali počast, stavivši moje tijelo u grob. Još se bojiš leći u grob svoje sebičnosti i oholosti. Još se opireš umiranju svoga života. To ti smeta da budeš svjetlo! Ne boj se! Ja sam prešao taj put i čekam te. Ja ću preobraziti tvoj život! Uskrsna zora je na pomolu!

prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/